Fenomen varanja u skolama u Hrvatskoj sveprisutan je, ali se o njemu malo govori, a jos manje istražuje. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi prevalenciju i prihvatljivost varanja, razloge zbog kojih se varanje javlja te postojanje eventualnih razlika u varanju s obzirom na državu u kojoj ucenici žive i stav o prihvatljivosti varanja. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 390 ucenika srednjih skola u Republici Hrvatskoj (Zadar) i 353 ucenika srednjih skola u Bosni i Hercegovini (Žepce). Ucenici su tijekom jednoga skolskog sata popunili Upitnik sociodemografskih obilježja, Skalu varanja, Skalu razloga varanja i Upitnik percepcije socijalne nepravde. Rezultati su pokazali da je varanje u srednjim skolama visoko zastupljeno i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Razlozi zbog kojih se varanje javlja dijele se u dvije skupine: internalni i eksternalni. Ucenici u Republici Hrvatskoj skloniji su varanju u skoli i varanje im je prihvatljivije nego ucenicima u Bosni i Hercegovini. Oni ucenici kojima je varanje prihvatljivije vise varaju (u obje države), sto je u skladu s Turielovim modelom moralnosti koji pretpostavlja da ucenici na varanje ne gledaju kao na problem moralnosti, nego kao na jednostavno krsenje drustvenih normi.